Predstavljanje članova

Add

Marc van der Woude, rođen 1960. u Gorredijku (Nizozemska), pohađa svoje prve godine studija na Rijksuniversiteitu Groningen (Sveučilište u Groningenu, Nizozemska), gdje 1983. stječe diplomu iz prava. Nastavlja obrazovanje na Collège d’Europe (Belgija) do 1984.

Od završetka studija uključen je u obrazovanje i istraživanje na Collège d’Europe, gdje je asistent do 1986. Potom predaje na Universiteitu Leiden (Sveučilište u Leidenu, Nizozemska) od 1986. do 1987. Tijekom cijele svoje karijere bavi se obrazovanjem te je od 2000. profesor prava na Erasmus Universiteitu Rotterdam (Sveučilište Erasmus u Rotterdamu, Nizozemska). Autor je mnogih publikacija i pridonosi razvoju prava tržišnog natjecanja, u kojem području objavljuje nekoliko referentnih radova.

Usporedno sa svojom sveučilišnom karijerom M. van der Woude također razvija i karijeru u praksi. Od 1987. do 1989. radi u službi Komisije Europskih zajednica, gdje radi kao izvjestitelj Glavne uprave za tržišno natjecanje. Zatim se pridružuje Sudu Europskih zajednica i surađuje, u svojstvu sudskog savjetnika, sa sucima Thymenom Koopmansom i Paulom Joanom Georgeom Kapteynom od 1989. do 1992. Europska komisija imenuje ga koordinatorom u Glavnoj upravi za tržišno natjecanje, gdje je zaposlen od 1992. do 1993., nakon čega postaje član njezine pravne službe od 1993. do 1995. Od tog datuma postaje odvjetnik upisan u odvjetničkoj komori u Bruxellesu (Belgija), gdje se usredotočuje na pravo tržišnog natjecanja.

Imenovan je sucem na Općem sudu 13. rujna 2010. Izabran je kao predsjednik vijeća 18. rujna 2013. i potpredsjednik 20. rujna 2016. Izabran je kao predsjednik tog suda 27. rujna 2019. i otad obavlja tu dužnost.

Rođen 1969. u Nikoziji (Cipar), Savvas S. Papasavvas studira na Ethnikó kai Kapodistriakó Panepistímio Athinón (Nacionalno i kapodistrijsko sveučilište u Ateni, Grčka) i ondje 1991. stječe ekvivalent diplome iz prava (Ptychion). Godine 1992. stječe diplomu na poslijediplomskom studiju iz javnog prava na Universitéu de Paris II (Sveučilište Pariz II, Francuska). Godine 1995. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Universitéu d’Aix-Marseille III (Sveučilište Aix-Marseille III, Francuska).

Upisan je u ciparsku odvjetničku komoru i član je odvjetničke komore u Nikoziji od 1993. te svoju odvjetničku karijeru obavlja do imenovanja na Općem sudu 2004.

Od 1997. do 2002. također je predavač na Panepistímiou Kýprou (Ciparsko sveučilište), a od 2002. do 2004. docent je iz ustavnog prava.

Imenovan je sucem na Općem sudu 12. svibnja 2004. i obavlja dužnosti predsjednika vijeća u dvama uzastopnim mandatima, od 15. rujna 2010. do 25. rujna 2016. Ostali članovi izabrali su ga za potpredsjednika Općeg suda 27. rujna 2019. i od tada obavlja tu dužnost.

Eugène Buttigieg, rođen 1961. u Sliemi (Malta), pohađa studij prava na Università ta' Malta (Malteško sveučilište) i ondje 1986. stječe doktorat iz prava (LL.D). Godine 1991. stječe magisterij iz europskog prava na Universityju of Exeter (Sveučilište u Exeteru, Ujedinjena Kraljevina), a 2004. stječe doktorat iz prava na Universityju of London (Sveučilište u Londonu, Ujedinjena Kraljevina).

Upisan kao odvjetnik na Malti od 1987., svoju profesionalnu karijeru započinje u malteškom Ministarstvu pravosuđa, gdje kao pravnik radi od 1987. do 1990. Zatim se u svojstvu glavnog pravnika pridružuje malteškom Ministarstvu vanjskih poslova, gdje radi od 1990. do 1994.

Od 1994. E. Buttigieg uglavnom se bavi poučavanjem: predavač je od 1994. do 2001., docent od 2001. do 2006 i od 2007. izvanredni profesor na Università ta' Malta. Godine 2009. dodijeljena mu je Jean Monnet katedra iz europskog prava, a 2019. postaje redovni profesor. Također je gostujući profesor prava tržišnog natjecanja na Queen Mary Universityju of London (Sveučilište Queen Mary u Londonu, Ujedinjena Kraljevina). E. Buttigieg autor je mnogobrojnih publikacija iz područja prava Unije i prava tržišnog natjecanja.

Od 1994. do 2005. član je Copyright Boarda (Komisija za autorsko pravo, Malta), a između 1994. i 2012. obavlja dužnosti pravnog savjetnika u području prava Unije, prava tržišnog natjecanja, prava intelektualnog vlasništva i prava potrošača u privatnom sektoru. U tom se svojstvu također pridružuje malteškom Ministarstvu gospodarstva od 2000. do 2012. te Malta Competition and Consumer Affairs Authorityju (malteško tijelo za poslove tržišnog natjecanja i potrošače). Usto, od 2001. do 2009. je član Malta Resources Authorityja (malteško tijelo za upravljanje resursima).

Imenovan je sucem na Općem sudu 8. listopada 2012.

Rođena 1971. u Poljskoj, Nina Półtorak 1995. stječe diplomu iz prava, a 2001. doktorat iz pravnih znanosti na Uniwersytetu Jagiellońskom (Jagelonsko sveučilište u Krakovu, Poljska). Godine 2011. postaje habilitirani doktor pravnih znanosti.

Nakon upisivanja u odvjetničku komoru u Poljskoj 2000., obavlja odvjetničku profesiju od 2000. do 2012. u nekoliko odvjetničkih ureda, pridonoseći svojim znanjem o poljskom i europskom pravu te zastupajući klijente pred najvišim sudovima. Godine 2012. postaje sutkinja na Wojewódzkom Sądu Administracyjnom w Krakowie (Vojvodski upravni sud u Krakovu), a 2014. upućena je u Naczelny Sąd Administracyjny (Vrhovni upravni sud, Poljska). Od 2013. do 2016. voditeljica je odjela za europsko pravo Naczelnog Sąda Administracyjnog.

Od 1995. do 2003. predavačica je, a od 2003. do 2013. izvanredna profesorica na katedri za pravo Europske unije na Uniwersytetu Jagiellońskom, gdje provodi sveučilišna istraživanja, predaje, među ostalim, ustavno i upravno pravo Europske unije te je mentorica za magistarske i doktorske disertacije. Od 2006. do 2016. voditeljica je poslijediplomskih studija prava Unije na Uniwersytetu Jagiellońskom. Također se bavi pravnim istraživanjem i kao „Visiting Scholar” 1998. pridružuje se Oxford Universityju (Sveučilište u Oxfordu, Ujedinjena Kraljevina), a 2005. Europskom sveučilišnom institutu u Firenci (Italija). Autorica je mnogih publikacija o europskom pravu, a na Uniwersytetu Jagiellońskom od 2013. predaje kao profesorica na katedri za pravo Europske unije.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 13. travnja 2016.

Rođena 1976. u Gdanjsku (Poljska), Krystyna Kowalik-Bańczyk 1999. stječe diplomu iz prava na Uniwersytetu Gdańskom (Sveučilište u Gdanjsku, Poljska) i 2000. magisterij iz pravnih znanosti na Universitéu des sciences sociales de Toulouse (Sveučilište za društvene znanosti u Toulouseu, Francuska). Godine 2002. stječe Master of Laws iz europskog prava na Collègeu d’Europe u Brugesu (Belgija). Godine 2004. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Akademiji znanosti u Poljskoj.

Od 2002. do 2010. u Varšavi u Poljskoj predaje u Europskom centru Uniwersyteta Warszawskog (Sveučilište u Varšavi) te na Wyższoj Szkołi Prawa i Administracji (Sveučilište za pravo i upravu). Od 2006. do 2014., istodobno s nastavnom aktivnošću, bavi se istraživanjem kao docentica (2006.), a potom kao izvanredna profesorica (2014.) na Institutu za pravne studije Akademije znanosti u Poljskoj. Od 2010. do 2016. također predaje međunarodno pravo i pravo Europske unije kao predavačica na Politechniki Gdańskoj (Tehničko sveučilište u Gdanjsku, Poljska) i kao gostujuća profesorica na francuskim sveučilištima Panthéon-Assas u Parizu i Sophia-Antipolis u Nici te na Universitéu du Luxembourg (Sveučilište u Luxembourgu, Luksemburg).

Autorica je mnogih publikacija u području europskog prava i sudjeluje u izradi nekoliko pravnih djela, osobito kao suurednica.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 19. rujna 2016. i ondje je predsjednica vijeća od 19. rujna 2022.

Rođen 1979. u Antwerpenu (Belgija), Geert De Baere 2002. stječe diplomu iz prava na Universiteitu Antwerpen (Sveučilište u Antwerpenu, Belgija), a 2003. Master of Laws na King’s Collegeu Universityja of Cambridge (Sveučilište u Cambridgeu, Ujedinjena Kraljevina). Godine 2007. stječe doktorat iz pravnih znanosti na King’s Collegeu Universityja of Cambridge. Godine 2005. u okviru svojeg doktorata gostujući je istraživač na Columbia Law Schoolu Columbia Universityja (Pravni fakultet Sveučilišta Columbia, Sjedinjene Američke Države).

Nakon završetka doktorata, od 2007. do 2009. radi kao izvanredni poslijedoktorski istraživač na Universiteitu Antwerpen.

Potom je na Katholieke Universiteitu Leuven (KUL, Katoličko sveučilište u Leuvenu, Belgija) 2009. gostujući predavač prava Unije i međunarodnog prava, a nakon toga od 2010. do 2014. predavač i od 2015. glavni predavač.

Od 2007. do 2009. sudski je savjetnik na Sudu u kabinetu nezavisne odvjetnice Eleanor Sharpston, a od 2016. do 2017. u kabinetu sutkinje Alexandre (Sache) Prechal.

Imenovan je sucem na Općem sudu 4. listopada 2017., a ondje je i predsjednik vijeća od 8. listopada 2021. do 19. rujna 2022.

Rođen 1974. u Barceloni (Španjolska), Miguel Sampol Pucurull 1997. stječe diplomu iz prava i 1998. diplomu iz poslovnog menadžmenta na Universidadu Pontificia Comillas – ICADE (Papinsko sveučilište u Comillasu, Španjolska).

Svoju karijeru započinje kao abogado del Estado: od 2002. do 2005. zastupa državu pred španjolskim sudovima, a od 2005. do 2006. radi u pravnoj službi španjolskog Ministarstva kulture. Od 2006. do 2007. radi u pravnoj službi španjolskog Ministarstva vanjskih poslova i zadužen je za pitanja u vezi sa Sudom Europske unije.

Od 2007. do 2014. radi kao abogado del Estado – pravni savjetnik u Stalnom predstavništvu Španjolske pri Europskoj uniji. Godine 2014. stupa u službu španjolskog Ministarstva pravosuđa kao zamjenik glavnog direktora za europske i međunarodne poslove pri Abogacíji General del Estado (Državno odvjetništvo). U sklopu toga u španjolskom Ministarstvu vanjskih poslova i suradnje do 2019. obavlja dužnosti abogada del Estado-Jefe državne pravne službe nadležne za postupke pred Sudom Europske unije. U tom razdoblju također je član upravnog odbora nekoliko javnih poduzeća, a autor je i mnogih pravnih publikacija.

Imenovan je sucem na Općem sudu 26. rujna 2019.

Rođena 1975. u Pragu (Čehoslovačka), Petra Škvařilová-Pelzl studira pravo u Češkoj Republici i Njemačkoj te na Univerziti Karlovoj (Karlovo sveučilište u Pragu, Češka Republika) 1999. stječe diplomu Magister iuris (summa cum laude). Godine 2004. na Universitätu Hamburg (Sveučilište u Hamburgu, Njemačka) stječe doktorat iz pravnih znanosti (summa cum laude). Također je 1995. diplomirala usmeno prevođenje za njemački jezik na Státní jazykovoj školi (Državna škola za jezike u Pragu, Češka Republika).

Svoju profesionalnu karijeru započinje 1999. kao znanstvena suradnica na Katedri za trgovačko pravo, pomorsko pravo i gospodarsko pravo Universitäta Hamburg i odabrana je na natječaju Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) za zapošljavanje čeških pravnika u europskim institucijama. Radi kao dužnosnica u Glavnoj upravi za knjižnicu te istraživanje i dokumentaciju Suda Europske unije, gdje od 2004. do 2019. obavlja dužnosti pravnog administratora. Od 2010. do 2016. te dužnosti obavlja kao pomoćnica glavnog direktora. Od 2017. do 2018. obavlja dužnosti sudskog savjetnika u kabinetu sutkinje Marije Berger na Sudu.

Autorica je publikacija, osobito u područjima prava Unije i komparativnog prava, a od 2009. također predaje na Univerziti Karlovoj, gdje je i članica odbora za ocjenu doktorata iz prava Unije, kao i na Verwaltungsakademie des Bundes (Savezna akademija za javnu službu, Austrija) u Beču. Usto sudjeluje na mnogim seminarima i konferencijama, uključujući u okviru Bijenalnog češko-njemačkog pravnog festivala.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 26. rujna 2019. i ondje od 10. listopada 2024. obavlja dužnosti predsjednice vijeća.

Rođen 1975. u Budimpešti (Mađarska), Krisztián Kecsmár 1998. stječe diplomu iz prava na Fakultetu Jean Monnet Universitéa Paris-Sud (Paris XI) (Sveučilište Paris-Sud, Francuska), a ondje 1999. stječe i magisterij iz međunarodnog prava i europskog prava te 2000. magisterij iz poduzetništva i prava Europske unije.

Profesionalnu karijeru započinje od 2001. do 2005. u jednom odvjetničkom uredu u Mađarskoj.

Godine 2005. stupa u službu Europske komisije kao referent u Glavnoj upravi za informacijsko društvo i medije. Te dužnosti također obavlja u Glavnoj upravi za tržišno natjecanje od 2009. do 2015., 2016. i od 2018. do 2021.

Od svibnja 2015. do travnja 2016. Europska komisija uputila ga je u mađarsko Ministarstvo pravosuđa kao člana ministarskog kabineta za europske poslove.

Od 2016. do 2018. državni je tajnik zadužen za međunarodnu i europsku pravosudnu suradnju u mađarskom Ministarstvu pravosuđa.

Imenovan je sucem na Općem sudu 27. listopada 2021.

Rođen 1978. u Iaşiju (Rumunjska), Ion Gâlea 2000. stječe diplomu iz prava na Universitatei din București (Sveučilište u Bukureštu, Rumunjska) i magisterij iz europskog prava na Universitéu Paris 1 Panthéon-Sorbonne (Sveučilište Pariz 1 Panthéon-Sorbonne, Francuska) u okviru programa Francusko-rumunjske pravne škole za europske studije u suradnji s Universitateom din București. Godine 2002. stječe magisterij iz međunarodnih odnosa na Școali Națională de Studii Politice și Administrative (Državna škola za političke i upravne studije, Rumunjska). Godine 2006. stječe magisterij iz europskih studija na Karl-Franzens-Universitätu Graz (Sveučilište u Grazu, Austrija). Nakon povratka u Rumunjsku, 2008. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Universitatei din București.

Profesionalnu karijeru započinje u rumunjskom Ministarstvu vanjskih poslova, gdje je od 2000. do 2002. diplomatski ataše u Upravi za međunarodno pravo i ugovore, a od 2002. do 2007. načelnik službe za pravo Zajednice. Od 2007. do 2009. radi kao javni bilježnik.

Nakon povratka u Ministarstvo vanjskih poslova, od 2009. do 2010. radi kao stručnjak u Upravi za pravo Unije, a zatim je njezin ravnatelj. Od 2010. do 2016. radi kao glavni ravnatelj pravne službe.

Od 2016. do 2020. veleposlanik je Rumunjske u Bugarskoj, a 2021. postaje glavni ravnatelj Odjela za bilateralne europske odnose i regionalnu suradnju u Ministarstvu vanjskih poslova.

Također predaje pravo na Universitatei din București: ondje je sveučilišni asistent od 2002. do 2012., predavač od 2012. do 2016. i docent od 2016. do 2021. Godine 2021. imenovan je profesorom na tom sveučilištu.

Kao gostujući profesor također 2010. predaje na Hayastani divanagitakan dprots’ (Diplomatska akademija Armenije), od 2009. do 2015. na Institutulu Diplomatic Român (rumunjski Diplomatski institut) i 2015. na Universidadeu da Coruña (Sveučilište u La Coruñi, Španjolska).

Autor je mnogih publikacija u području prava.

Imenovan je sucem na Općem sudu 27. listopada 2021.

Rođena 1977. u Dublinu (Irska), Suzanne Kingston 1998. stječe diplomu iz prava na Universityju of Oxford (Sveučilište u Oxfordu, Ujedinjena Kraljevina), a 2000. magisterij iz prava na Universiteitu Leiden (Sveučilište u Leidenu, Nizozemska). Na potonjem sveučilištu 2009. stječe doktorat iz pravnih znanosti.

Godine 1998. upisana je kao Barrister u Honourable Societyju of Gray’s Inn, London (Ujedinjena Kraljevina). Od 2002. do 2004. radi kao odvjetnica u briselskom odjelu jednog međunarodnog odvjetničkog ureda.

Nakon toga od 2004. do 2006. na Sudu Europske unije radi kao sudska savjetnica u kabinetu nezavisnog odvjetnika Leenderta Geelhoeda.

Godine 2007. upisana je kao Barrister u Honourable Societyju of King’s Inns, Dublin (Irska). Od 2007. radi kao odvjetnica upisana u odvjetničku komoru Irske, i to kao Barrister, a potom kao Senior Counsel.

Usto predaje pravo na University Collegeu Dublin (Sveučilište u Dublinu, Irska) kao docentica od 2007. do 2015., a nakon 2015. kao profesorica. Tijekom svoje sveučilišne karijere također predaje na drugim sveučilištima, među ostalim, na Columbia Universityju (Sveučilište Columbia, Sjedinjene Američke Države), Cambridge Universityju (Sveučilište u Cambridgeu, Ujedinjena Kraljevina), Universiteitu Leiden te Osgoode Hall Law Schoolu of York University in Toronto (Osgoode Hall Law School Sveučilišta York u Torontu, Kanada). Autorica je mnogih publikacija o pravu Europske unije.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 13. siječnja 2022.

Saulius Lukas Kalėda, rođen 1976. u Krakovu (Poljska), 1999. stječe diplomu iz prava na Vilniaus universitetasu (Sveučilište u Vilniusu, Litva), a zatim 2000. magisterij na Zentrumu für Europäische Integrationsforschung Universitäta Bonn (Sveučilište u Bonnu, Njemačka) te 2002. doktorat iz prava na Uniwersytetu Jagielloński (Jagielonsko sveučilište u Krakovu, Poljska).

S. L. Kalėda svoju profesionalnu karijeru započinje 1998. kao pravnik u Uredu za nadzor sektora osiguranja pri Vladi Republike Litve. Od 2002. do 2003., tijekom pregovora o pristupanju Europskoj uniji, obavlja dužnosti višeg stručnjaka u Odjelu za europsko pravo pri Vladi Republike Litve. Potom od 2003. do 2004. radi kao pravnik u Glavnoj upravi za unutarnje tržište Europske komisije.

Od 2004. do 2013. S. L. Kalėda radi kao sudski savjetnik na Općem sudu Europske unije u kabinetu suca Vilenasa Vadapalasa, a zatim suca Egidijusa Bieliūnasa. Godine 2013. počinje raditi na Sudu kao sudski savjetnik u kabinetu nezavisnog odvjetnika Macieja Szpunara. Od 2017. do 2023. član je pravne službe Europske komisije. Zastupa Komisiju u svojstvu agenta u velikom broju predmeta pred sudovima Unije.

Osim toga, S. L. Kalėda bavi se sveučilišnim aktivnostima, kao predavač na Vilniaus universitetasu (Sveučilište u Vilniusu) od 2002. do 2003. i 2011. godine. Od 2013. predaje na Uniwersytetu Jagielloński (Jagielonsko sveučilište u Krakovu). Autor je mnogobrojnih publikacija iz institucionalnog i postupovnog prava Unije.

S. L. Kalėda imenovan je sucem na Općem sudu 27. rujna 2023.

Rođen 1954. u Luxembourgu (Veliko Vojvodstvo Luksemburg), Marc Jaeger 1979. stječe diplomu iz prava na Universitéu Robert Schuman (Sveučilište Roberta Schumana u Strasbourgu, Francuska), a 1980. stječe magisterij iz europskih studija na Collègeu d’Europe u Brugesu (Belgija).

Upisan je u odvjetničku komoru Luksemburga 1981. i radi kao odvjetnik do 1983. Potom je pravni ataše upućen kod glavnog državnog odvjetnika u Luksemburgu i te dužnosti obavlja godinu dana, nakon čega je sudac na tribunalu d’arrondissement (okružni sud) u Luksemburgu od 1984. do 1986.

Stupa u službu Suda kao sudski savjetnik pri nezavisnom odvjetniku Jeanu Mischu, s kojim surađuje od 1986. do 1988., a zatim radi u kabinetu suca G. Federica Mancinija od 1988. do 1996.

Uz svoje pravosudne dužnosti, od 2003. predaje na Universitéu du Luxembourg (Sveučilište u Luxembourgu, Luksemburg), a od 2015. i na Liberi Universiti Internazionale degli Studi Sociali Guido Carli (Slobodno međunarodno sveučilište za društvene znanosti Guida Carlija, Italija). Od 2001. do 2018. predsjeda Institutom universitaire international Luxembourg (IUIL) (Međunarodni sveučilišni institut u Luxembourgu), a od 2011. do 2016. Upravnim odborom Sveučilišta u Luxembourgu.

Imenovan je sucem na Općem sudu 11. srpnja 1996. i predsjednik je vijeća od 10. rujna 2004. do 31. kolovoza 2007. Ostali članovi izabrali su ga za predsjednika Općeg suda i u tom svojstvu obnaša četiri uzastopna mandata, od 17. rujna 2007. do 26. rujna 2019.

Rođen 1952. u Helsinkiju (Finska), Heikki Kanninen 1976. stječe diplomu iz ekonomskih znanosti na Helsingin kauppakorkeakouluu (Škola za visoke poslovne studije u Helsinkiju, Finska) i 1978. diplomu iz prava na Pravnom fakultetu na Helsingin yliopistou (Sveučilište u Helsinkiju, Finska). Na tom sveučilištu 1988. završava poslijediplomski studij prava.

Svoju profesionalnu karijeru započinje 1978. kao sudski savjetnik na Korkein hallinto-oikeusu (Vrhovni upravni sud, Finska), a od 1979. do 1981. radi kao glavni tajnik Hallinnon oikeusturvakomitee (Odbor za reformu pravne zaštite u javnoj upravi, Finska), koju je osnovala finska vlada.

Od 1981. do 1984. ponovno radi na Korkein hallinto-oikeusu kao glavni administrator, a potom je od 1984. do 1985. glavni tajnik Hallintolainkäyttökomitee (Odbor za reformu upravnog spora, Finska). Od 1986. do 1993. radi kao savjetnik Uprave za zakonodavstvo finskog Ministarstva pravosuđa. Od 1991. do 1993. također je član Turvapaikkalautakunte (Odbor za pritužbe izbjeglica, Finska). Godine 1993. radi kao istraživač na Helsingin yliopiston kansainvälisen talousoikeuden instituutti (Institut za međunarodno gospodarsko pravo Sveučilišta u Helsinkiju).

Kasnije tijekom 1993. imenovan je zamjenikom tajnika Suda Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) (Ženeva, Švicarska) i te dužnosti obavlja do 1995. Potom od 1995. do 1998. radi na Sudu Europskih zajednica kao sudski savjetnik u kabinetu suca Leifa Sevóna.

Nakon toga vraća se u Finsku i od 1998. do 2005. obavlja dužnosti suca na Korkein hallinto-oikeusu, a istodobno je i član Odbora za razvoj finskih pravosudnih institucija, ujedno i potpredsjednik od 2001. do 2003.

Od 6. listopada 2005. do 6. listopada 2009. obavlja dužnosti suca na Službeničkom sudu Europske unije,  a od 1. listopada 2008. do 6. listopada 2009. i dužnosti predsjednika vijeća. Dana 7. listopada 2009. imenovan je sucem na Općem sudu. Predsjednik je vijeća od 23. studenoga 2011. do 16. rujna 2013. Ostali članovi izabrali su ga za potpredsjednika Općeg suda za razdoblje od 17. rujna 2013. do 19. rujna 2016. Istodobno je i predsjednik vijeća na Općem sudu. Ostali članovi ponovno su ga izabrali za predsjednika vijeća na tom sudu 21. rujna 2016. i 30. rujna 2019. i te dužnosti obavlja do 19. rujna 2022.

Rođena 1958. u Trjavni (Bugarska), Mariyana Kancheva 1984. stječe magisterij iz prava na Sofijskom universitetu „Sveti Kliment Ohridski” (Sveučilište u Sofiji „Sveti Kliment Ohridski”, Bugarska) i 2009. dodatni magisterij iz europskog prava na Institutu d’études européennes (Institut za europska istraživanja) na Universitéu libre de Bruxelles (Slobodno sveučilište u Bruxellesu, Belgija).

Svoju profesionalnu karijeru započinje od 1985. do 1986. kao sudačka vježbenica na Sofijskom Okraženom Sadu (Okružni sud u Sofiji, Bugarska). Od 1986. do 1988. radi kao pravna savjetnica, a potom je odvjetnica upisana u odvjetničkoj komori u Sofiji (Bugarska) do 2011. te u Bruxellesu (Belgija) od 2007. do 2011. Od 1992. do 1994. glavna je ravnateljica Ureda diplomatskih službi bugarskog Ministarstva vanjskih poslova. Tijekom svoje karijere specijalizirala se u nekoliko područja, osobito u području prava intelektualnog vlasništva (upisana u registar zastupnika u pravu industrijskog vlasništva pri Patentnom Vedomstvu na Republika Bulgaria (Patentni ured Republike Bugarske)) i gospodarskog prava (upisana u registar stečajnih upravitelja pri Ministarstvu pravosuđa Republike Bugarske).

Usto je arbitar za rješavanje trgovačkih sporova u Bugarskoj. Sudjeluje u uređivanju različitih zakonodavnih tekstova kao pravna savjetnica u bugarskom parlamentu. Autorica je nekoliko publikacija i knjiga iz prava Europske unije. Usto je sudjelovala na mnogim seminarima, forumima i konferencijama na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 19. rujna 2011.

Rođena 1974. u Nikoziji (Cipar), Anna Marcoulli 1995. stječe diplomu iz prava na Universityju of East Anglia (Sveučilište East Anglia, Ujedinjena Kraljevina), a 1996. magisterij iz prava na Universityju of Bristol (Sveučilište u Bristolu, Ujedinjena Kraljevina).

Nakon što je 1997. upisana kao odvjetnica na Cipru, od 1998. do 2008. radi u pravnoj službi Republike Cipra kao članica odjela za pravo Europske unije.

Godine 2005. stupa u službu na Sudu Europskih zajednica kao upućeni nacionalni stručnjak pri Upravi za istraživanje i dokumentaciju te ondje obavlja te funkcije do 2007. Zatim se od 2008. do 2016. pridružuje pravnoj službi Europske komisije. Godine 2012. sudjeluje u upravljanju poslovima ciparskog predsjedništva Vijeća Europske unije te u tom okviru preuzima zadaće pravne savjetnice.

Imenovana je sutkinjom Općeg suda Europske unije 13. travnja 2016. Dana 30. rujna 2019. ostali članovi izabrali su je predsjednicom vijeća te je na toj funkciji do danas.

Ricardo da Silva Passos, rođen 1953. u Lisabonu (Portugal), 1975. stječe diplomu iz prava na Universidade Clássica de Lisboa (Klasično sveučilište u Lisabonu, Portugal) i 1978. magisterij iz pravnih znanosti na Université de Strasbourg (Sveučilište u Strasbourgu, Francuska). Nakon toga studira na Harvard Universityju (Sveučilište Harvard, Sjedinjene Američke Države), gdje 1984. stječe diplomu Master of Laws.

Od 1975. tijekom godine dana obavlja funkcije zamjenika (subdelegado) državnog odvjetnika pri Tribunalu Judicial da Comarca de Cascais (Okružni sud u Cascaisu, Portugal) prije nego što se, kao pravnik, od 1978. do 1986. pridružio tajništvu Europske komisije za ljudska prava (Vijeće Europe, Strasbourg, Francuska). Godine 1986. ulazi u službu Suda kao sudski savjetnik kod suca Joséa Carlosa de Carvalha Moitinha de Almeide.

Od 1988. do 1999. voditelj je odjela tajništva Odbora za pravna pitanja i prava građana Europskog parlamenta, gdje je od 1999. do 2010. načelnik odjela u pravnoj službi. Zatim u okviru iste službe od 2010. do 2016. preuzima Upravu za institucionalne i parlamentarne poslove. Godine 2002. imenovan je članom tajništva Konvencije o budućnosti Europe.

R. da Silva Passos imenovan je 19. rujna 2016. sucem Općeg suda te su ga suci tog suda izabrali na dužnost predsjednika vijeća 30. rujna 2019.

Rođen 1966. u Aalborgu (Danska), Jesper Svenningsen studira pravo na Aarhus Universitetu (Sveučilište u Aarhusu, Danska) i ondje 1989. stječe juridisk kandidateksamen.

Nakon sveučilišta, svoju profesionalnu karijeru započinje kao odvjetnički vježbenik u Kammeradvokatenu (odvjetnički ured koji djeluje kao pravni savjetnik danske vlade, Kopenhagen), a potom od 1991. do 1993. radi kao sudski savjetnik na Sudu, u kabinetu nezavisnog odvjetnika Clausa Gulmanna. Od 1993. do 1995. ponovno radi u Kammeradvokatenu i u tom je razdoblju upisan kao odvjetnik u odvjetničku komoru Danske te stječe ovlast za zastupanje pred Landsretom (Žalbeni sud, Danska). U tom razdoblju također predaje pravo Unije na Københavns Universitetu (Sveučilište u Kopenhagenu, Danska).

Od 1995. do 1999. na Institutu Européen d’Administration Publique (IEAP) (Europski institut za javnu upravu u Luxembourgu) radi kao docent, a potom kao v. d. direktora, osim 1997., kad je prekinuo obavljanje tih funkcija radi posla u jednom danskom odvjetničkom uredu u Bruxellesu. Godine 1999. radi u pravnoj službi Nadzornog tijela Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA), a 2000. stupa u službu Suda Europske unije kao pravnik lingvist. Istodobno s potonjim dužnostima, 2003. počinje raditi kao sudski savjetnik u kabinetu Clausa Gulmanna, koji je postao sudac na Sudu. Od 2006. do 2013. radi kao sudski savjetnik na Sudu u kabinetu suca Larsa Baya Larsena.

Imenovan je sucem na Službeničkom sudu 7. listopada 2013. i te dužnosti obavlja do ukidanja tog suda 1. rujna 2016. Imenovan je sucem na Općem sudu Europske unije 19. rujna 2016., a ostali članovi izabrali su ga za predsjednika vijeća 30. rujna 2019.

Maria José Costeira, rođena 1967. u Portu (Portugal), 1991. stječe diplomu iz prava na pravnom fakultetu Universidade de Coimbra (Sveučilište u Coimbri, Portugal), a 2001. pohađa poslijediplomski studij iz prava intelektualnog vlasništva na pravnom fakultetu Universidade de Lisboa (Sveučilište u Lisabonu, Portugal).

Radi kao odvjetnička vježbenica upisana u odvjetničkoj komori u Coimbri (Portugal) od 1991. do 1992., a 1992. upisuje se na Centro de Estudos Judiciários (Državna škola za pravosudne dužnosnike, Portugal) kao sudačka vježbenica. Godine 1995. imenovana je sutkinjom te od 1995. do 1997. radi na Tribunalu Judicial da Comarca de Cascais (Općinski sud u Cascaisu, Portugal), Tribunalu Judicial da Comarca de Ferreira do Zêzere (Općinski sud u Ferreiri do Zêzere, Portugal) i Tribunalu da Pequena Instância Criminal de Lisboa (Sud za lakša kaznena djela u Lisabonu, Portugal), od 1999. do 2016. na Tribunalu do Comércio da Comarca de Lisboa (Trgovački sud u Lisabonu, Portugal) i 2016. na Tribunalu da Relação de Coimbra (Žalbeni sud u Coimbri, Portugal). Njezina djelatnost u pravosuđu nije ograničena na vođenje sudskih predmeta, nego je obilježena i njezinim sudjelovanjem u predstavništvu pravosudnih dužnosnika, u svojstvu glavne tajnice udruge portugalskih sudaca od 2012. do 2015., kojom zatim predsjeda do 2016.

M. J. Costeira od 2003. kao gostujuća profesorica predaje pravo industrijskog vlasništva, pravo tržišnog natjecanja i trgovačko pravo na pravnom fakultetu Universidade de Lisboa, Universidade de Coimbra, Universidade Nova de Lisboa (Novo sveučilište u Lisabonu, Portugal), Universidade Católica Portuguesa (Katoličko portugalsko sveučilište, Portugal), na Escola de Direito da Universidade do Minho (Pravni fakultet Sveučilišta u Minhu, Portugal) i na Centro de Estudos Judiciários.

Imenovana je sutkinjom Općeg suda 19. rujna 2016., a suci tog suda 30. rujna 2019. izabrali su je predsjednicom vijeća.

Rođen 1962. u Parizu (Francuska), Laurent Truchot 1984. stječe diplomu na Institutu d’études politiques (IEP) (Institut za političke studije) u Parizu (Francuska). Potom od 1986. do 1988. studira na Écoleu nationale de la magistrature (Državna pravosudna škola) u Bordeauxu (Francuska).

Svoju profesionalnu karijeru započinje na Tribunalu de grande instance (Okružni sud) u Marseilleu (Francuska), gdje od 1988. do 1990. obavlja dužnosti suca. Od 1990. do 1992. radi kao službenik u Upravi za građanske poslove i pečate u francuskom Ministarstvu pravosuđa. Od 1992. do 1994. radi kao zamjenik voditelja ureda, a zatim voditelj ureda Opće uprave za tržišno natjecanje, potrošače i sprečavanje prijevara u francuskom Ministarstvu gospodarstva, financija i industrije. Od 1994. do 1995. radi kao tehnički savjetnik francuskog ministra pravosuđa, a nakon toga od 1995. do 1996. obavlja dužnosti suca na Tribunalu de grande instance (Okružni sud) u Nîmesu (Francuska).

Od 1996. do 2001. radi kao sudski savjetnik na Sudu, u kabinetu nezavisnog odvjetnika Philippea Légera. Potom od 2001. do 2007. radi kao stručni savjetnik na Couru de cassation (Kasacijski sud, Francuska).

Od 2007. do 2013. sudac je na Općem sudu, na kojem je od 2010. do 2013. također predsjednik vijeća.

Nakon povratka u Francusku 2013. imenovan je savjetnikom na Couru de cassation, koje dužnosti obavlja do 2019.

Sucem na Općem sudu imenovan je drugi put 26. rujna 2019. i ondje je predsjednik vijeća od 19. rujna 2022.

Rođen 1965. u Vitoria-Gasteizu (Španjolska), José Martín y Pérez de Nanclares 1988. stječe diplomu iz prava na Universidadu de Salamanca (Sveučilište u Salamanci, Španjolska). Od 1988. do 1989. studira ustavno pravo na Universitätu zu Köln (Sveučilište u Kölnu, Njemačka), a 1991. stječe magisterij iz europskog prava na Universitätu Saarbrücken (Sveučilište u Saarbrückenu, Njemačka). Godine 1994. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Universitätu Saarbrücken i Universidadu de Salamanca.

Predaje međunarodno pravo i svoju profesionalnu karijeru započinje na Universidadu de La Rioja (Sveučilište u La Rioji, Španjolska) kao predavač od 1993. do 1996. i kao profesor od 1996. do 2001. Godine 1996. imenovan je glavnim tajnikom Universidada de La Rioja, od 1996. do 2000. prorektor je za istraživanje, a od 2004. do 2008. prorektor za međunarodne odnose. Od 2001. do 2009. nositelj je katedre za međunarodno javno pravo te katedre Jean Monnet za pravo Unije. Od 2009. na 2012. na Universidadu de Salamanca nositelj je katedre za međunarodno javno pravo, a to postaje i 2018.

Od 2012. do 2018. predstojnik je Ureda za međunarodne pravne poslove španjolskog Ministarstva vanjskih poslova i suradnje. Tijekom 2018. predstojnik je Ureda predsjedništva Conseja de Estado (Državno vijeće, Španjolska).

Imenovan je sucem na Općem sudu 26. rujna 2019.

Rođena 1979. u Mariboru (Slovenija), Maja Brkan 2003. stječe diplomu iz prava na Univerzi v Ljubljani (Sveučilište u Ljubljani, Slovenija) i 2004. magisterij iz pravnih znanosti na New York Universityju (Sveučilište u New Yorku, Sjedinjene Američke Države). Također 2004. stječe diplomu na Akademiji europskog prava Europskog sveučilišnog instituta (Firenca, Italija). Zatim upisuje doktorat na Univerzi v Ljubljani, gdje 2007. brani doktorsku disertaciju na temu zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije.

Svoju profesionalnu karijeru započinje 2004. kao pravnica lingvistica na Sudu Europske unije, nakon čega 2005. postaje pripravnica na Sudu, u kabinetu suca Aindriasa Ó Caoimha, a zatim između 2005. i 2006. radi kao sudačka vježbenica na Višjem sodišču v Ljubljani (Žalbeni sud u Ljubljani, Slovenija).

Godine 2007. vraća se na Sud Europske unije, u kabinet nezavisne odvjetnice Verice Trstenjak, gdje od 2007. do 2008. radi kao pravna asistentica, a zatim od 2008. do 2011. kao sudska savjetnica. Od 2011. do 2013. sudska je savjetnica u kabinetu suca Marka Ilešiča.

Potom predaje na Universiteitu Maastricht (Sveučilište u Maastrichtu, Nizozemska), od 2013. do 2018. kao docentica, a zatim od 2018. do 2021. kao izvanredna profesorica prava Europske unije. Pravo Europske unije predaje i 2014. i 2017. na Universiteitu Hasselt (Sveučilište u Hasseltu, Belgija). Kao gostujuća predavačica 2011. predaje na Univerzi na Primorskem (Sveučilište u Primorskoj, Slovenija), 2014. na Univerzi v Ljubljani i 2014. na Běijīng Shīfàn Dàxuéu (Pedagoško sveučilište u Pekingu, Kina). Usto, na istraživačkim je boravcima na Europskom sveučilišnom institutu u Firenci 2016. i 2018., na Universityju of California, Berkeley (Kalifornijsko sveučilište u Berkeleyju, Sjedinjene Američke Države) 2019., na Universitatu Autònoma de Barcelona (Samostalno sveučilište u Barceloni, Španjolska) 2019. i na Univerzi v Ljubljani 2020.

Godine 2017. imenovana je pomoćnicom direktora Maastricht Centrea for European Law (Centar za europsko pravo Sveučilišta u Maastrichtu) i na toj je poziciji tri godine, nakon čega 2021. postaje koordinatorica programa „Advanced Master in Privacy, Cybersecurity and Data Management” (napredni diplomski program iz prava privatnosti, kibersigurnosti i upravljanja podacima) pri European Centreu on Privacy and Cybersecurity (Europski centar za privatnost i kibersigurnost Sveučilišta u Maastrichtu). Od 2018. do 2020. članica je ispitne komisije istog sveučilišta.

Između 2013. i 2019. članica je Vijeća European Law Institutea (ELI). Između 2015. i 2021. urednica je European Data Protection Law Reviewa te je od 2021. članica uređivačkog odbora. Također je od 2020. članica uređivačkog odbora informacijske platforme EU Law Live.

Autorica je mnogobrojnih publikacija u području prava Europske unije. Sveučilišta u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama redovito je pozivaju kao predavačicu.

Imenovana je sutkinjom na Općem sudu 6. srpnja 2021.

Rođen 1964. u Inglewoodu (Sjedinjene Američke Države), Pēteris Zilgalvis 1986. stječe diplomu iz političkih znanosti na Universityju of California, Los Angeles – UCLA (Sveučilište u Kaliforniji, Los Angeles, Sjedinjene Američke Države). Godine 1990. stječe doktorat iz pravnih znanosti na Universityju of Southern California (Sveučilište u Južnoj Kaliforniji, Sjedinjene Američke Države).

Iste godine započinje svoju profesionalnu karijeru kao glavni savjetnik u pravnoj službi Latvijas Republikas Vides aizsardzības komiteje, Augstākā padome (Odbor za zaštitu okoliša Latvije), koje dužnosti obavlja do 1992. Zatim stupa u službu latvijskog Ministarstva vanjskih poslova kao dužnosnik za odnose s Europskim parlamentom, Ujedinjenim narodima, Programom Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) i Organizacijom Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO). Od 1991. također je upisan kao odvjetnik u Kaliforniji (Sjedinjene Američke Države).

Godine 1993. postaje stručnjak za okoliš za baltičku regiju u Svjetskoj banci i ondje je 1996. imenovan glavnim savjetnikom za pravo okoliša za projekt „Ruska Federacija – Projekt upravljanja okolišem”.

Od 1997. do 2005. radi kao zamjenik načelnika službe za bioetiku u Vijeću Europe. Zatim stupa u službu Europske komisije kao načelnik odjela Upravljanje i etika, a 2010. kao načelnik odjela Zarazne bolesti i javno zdravlje. Od 2010. do 2016. načelnik je odjela Zdravlje i dobrobit u Europskoj komisiji. Od 2016. do 2021. načelnik je odjela Digitalna inovacija i blockchain. Također je autor publikacija u pravnim časopisima, osobito o bioetici, digitalnim tehnologijama, ljudskim pravima i pravu zaštite okoliša.

Imenovan je sucem na Općem sudu 27. rujna 2021.

Rođen 1971. u Ateni (Grčka), Ioannis Dimitrakopoulos 1992. stječe diplomu iz prava na Ethniko kai Kapodistriako Panepistimiju Athinon (Državno i kapodistrijansko sveučilište u Ateni, Grčka), a 1994. stječe magisterij iz prava na Universitéu Paris II Panthéon-Assas (Sveučilište Pariz II Panthéon-Assas, Francuska).

Upisan je u odvjetničku komoru u Ateni 1995. i ondje obavlja odvjetničku profesiju do 1997.

Godine 1998. stupa u službu u Symvoulio tis Epikrateias (Državno vijeće, Grčka) kao sudski savjetnik, od 2005. do 2022. ondje je viši sudski savjetnik i bavi se, među ostalim, predmetima o poreznom pravu, pravu tržišnog natjecanja i žigova te pravu javne nabave. Godine 2022. imenovan je članom Državnog vijeća. Istodobno s tim funkcijama od 2009. do 2010. član je odbora „Planiranje i organizacija” u Symvoulio tis Epikrateiasu. Od 2005. tri godine radi u uredu Europskog ombudsmana (Strasbourg, Francuska) kao glavni pravni savjetnik, a nakon toga 2008. pridružuje se Symvoulio tis Epikrateiasu.

Od 2010. do 2020. također je zamjenik predsjednika žalbenog vijeća Europske agencije za kemikalije (Helsinki, Finska).

Od 2014. do 2015. obavlja dužnosti pomoćnog suca na Anotato Eidiko Dikastiriju (Posebni vrhovni sud, Grčka) i na Eidiko Dikastiriju tou arthrou 88 par. 2 tou Syntagmatos (Poseban sud osnovan na temelju članka 88. stavka 2. grčkog Ustava). Usto je od 2014. do 2016. potpredsjednik udruge sudaca Symvoulio tis Epikrateiasa.

Osim toga, bavi se istraživanjem i obrazovanjem: od 2003. do 2004. je Senior Visiting Fellow na Universityju of California, Berkeley (Kalifornijsko sveučilište u Berkeleyju, Sjedinjene Američke Države) i u tom svojstvu predaje europsko pravo zaštite okoliša i komparativno pravo. Od 2010. također je profesor na Ethniki Scholi Dikastikon Leitourgonu (Državna pravosudna škola, Grčka). Autor je mnogih publikacija, među ostalim, o poreznom pravu, europskom pravu i temeljnim pravima.

Imenovan je sucem na Općem sudu 13. siječnja 2022.

Rođen 1977. u Ljubljani (Slovenija), Damjan Kukovec 2001. stječe diplomu iz prava na Univerzi v Ljubljani(Sveučilište u Ljubljani, Slovenija), a 2002. magisterij iz prava na Harvard Law Schoolu (Pravni fakultet Sveučilišta u Harvardu, Sjedinjene Američke Države). Na tom sveučilištu upisuje doktorat i 2015. brani doktorsku disertaciju.

Od 2002. do 2004. radi kao sudski vježbenik na Višjem sodišču v Ljubljani (Žalbeni sud u Ljubljani, Slovenija). Tijekom 2004. godine radi na Posebnom sudu za Sierra Leone (Freetown, Sijera Leone) i na Ustavnom sodišču (Ustavni sud, Slovenija).

Godine 2005. stupa u službu Suda Europske unije kao pravnik, a od 2006. do 2018. radi u pravnoj službi Europske komisije. Godine 2006. upisan je u odvjetničku komoru Slovenije.

Istodobno vodi i sveučilišnu karijeru kao predavač europskog prava. Od 2011. do 2013. predaje globalno pravo na Harvard Law Schoolu i na njegovu Instituteu for Global Law and Policy (Institut za globalno pravo i politiku). Nakon toga predaje na mnogim sveučilištima u svijetu, među ostalim, 2014. na FGV Direito Rio, Rio de Janeiro (Pravni fakultet Zaklade Getulija Vargasa, Rio de Janeiro, Brazil), 2016. na University of Kent's Brussels Schoolu of International Studies (Brussels School of International Studies Sveučilišta u Kentu, Belgija), 2016. i 2017. na Europskom sveučilišnom institutu u Firenci (EUI, Italija) i od 2018. do 2020. na Univerzi v Ljubljani. Od 2018. također je docent prava i zamjenik direktora doktorskog programa na Middlesex Universityju u Londonu (Sveučilište u Middlesexu, Ujedinjena Kraljevina).

Počasni je profesor na Pravnom fakultetu University College London (University College u Londonu, Ujedinjena Kraljevina) te na City Law Schoolu, University of London (City Law School, Sveučilište u Londonu, Ujedinjena Kraljevina), pridruženi profesor (affiliated fellow) na Sveučilištu u Harvardu i trenutačno gostujući profesor na Rijksuniversiteitu Groningen (Sveučilište u Groningenu, Nizozemska).

Autor je mnogih publikacija o pravu Europske unije. Redovito gostuje kao predavač na sveučilištima diljem svijeta.

Imenovan je sucem na Općem sudu 13. siječnja 2022.

Rođen 1971. u Solunu (Grčka), William Valasidis 1993. stekao je diplomu iz prava na Aristoteleio Panepistimiju Thessalonikis (Sveučilište Aristotel u Solunu, Grčka) te je svoje obrazovanje dovršio studijem za magistra prava na Harvard Law Schoolu (Pravni fakultet na Harvardu, Sjedinjene Američke Države) 1996.

Od 1993. do 1995. odvjetnički je vježbenik u sklopu postupka obrazovanja za odvjetnika. Nakon što se 1996. upisao u Odvjetničku komoru u Solunu, W. Valasidis radi u odvjetničkim uredima u Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama.

U službu na Sudu Europske unije prvi put stupa u svojstvu sudskog savjetnika u kabinetu suca Kraterosa Ioannoua 1998. Potom radi kod suca Vassiliosa Skourisa, koji je postao predsjednik Suda 2003. i s kojim surađuje petnaest godina, od 1999. do 2014.

Godine 2014. imenovan je direktorom Uprave za protokol i informiranje Suda, a potom direktorom Uprave za komunikaciju te tu dužnost obavlja do 2022.

Autor je i urednik pravnih publikacija te pridaje veliku važnost podučavanju prakse prava Unije aktivno sudjelujući u organizaciji i odvijanju European Law Moot Court Competitiona, kao član žirija od 2004. do 2005., a potom u svojstvu člana i potpredsjednika European Law Moot Court Societyja od 2006. do 2022. Usto redovito sudjeluje na nacionalnim i međunarodnim konferencijama.

Imenovan je sucem na Općem sudu 15. rujna 2022.

Rođen 1977. u Arnhemu (Nizozemska), Steven Verschuur studira pravo na Universiteitu Utrecht (Sveučilište u Utrechtu, Nizozemska), na kojem 2001. stječe diplomu magistra prava. Sveučilišno obrazovanje nastavlja na Universitéu de Liège (Sveučilište u Liègeu, Belgija), gdje 2002. stječe diplomu magistra znanosti iz područja prava Unije. Doktorsku disertaciju iz područja prava obranio je 2010. na Universiteitu Utrecht.

Od 2002. obavlja odvjetničku djelatnost u više odvjetničkih ureda u Nizozemskoj i Belgiji, u različitim područjima prava Unije kao što su tržišno natjecanje, državne potpore, trgovinska politika, javna nabava ili mjere ograničavanja usvojene u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike Unije.

Usto je autor velikog broja članaka iz tih područja objavljenih u pravnim časopisima ili djelima.

Istodobno obavlja dužnost suca prisjednika u Građanskopravnom odjelu Rechtbanka Zeeland-West-Brabant (Sud za Zeeland-Zapadni Brabant, Nizozemska) od 2021. do 2022.

Imenovan je sucem na Općem sudu 15. rujna 2022.

Louise Spangsberg Grønfeldt, rođena 1980. u Ishøju (Danska), 2004. stječe diplomu iz prava, a zatim 2007. magisterij iz prava na Københavns Universitetu (Sveučilište u Kopenhagenu, Danska). Također 2007. stječe magisterij na Collègeu d’Europe (Europski koledž, Belgija). Godine 2012. postaje odvjetnica u Danskoj.

L. Spangsberg Grønfeldt svoju profesionalnu karijeru započinje 2007. kao odvjetnička vježbenica i taj posao obavlja do 2009. Tijekom tog razdoblja također predaje pravo Europske unije na Københavns Universitetu (Sveučilište u Kopenhagenu), prvo kao predavačica, a potom kao viša predavačica.

Od 2009. do 2013. radi kao pravnica lingvistica u Glavnom tajništvu Vijeća Europske unije.

Od 2013. do 2016. L. Spangsberg Grønfeldt članica je pravne službe Europske komisije, u timu Proračun. Potom radi kao sudska savjetnica na Općem sudu Europske unije u kabinetu suca Jespera Svenningsena do 2018. Krajem te godine vraća se u pravnu službu Europske komisije (u tim Državne potpore), nakon čega je 2019. imenovana članicom kabineta Margrethe Vestager, izvršne potpredsjednice Europske komisije. Od kraja 2020. do 2023. radi u timu Pravosuđe i unutarnji poslovi pravne službe Europske komisije.

L. Spangsberg Grønfeldt imenovana je sutkinjom na Općem sudu 27. rujna 2023.

Rođen 1976. u Bayonneu (Francuska), Hervé Cassagnabère stječe diplome na Institutu d’études politiques (IEP) de Bordeaux (Institut za političke studije u Bordeauxu, Francuska) 1997., na École des Hautes Études Commerciales (HEC) (Škola za visoke poslovne studije u Parizu, Francuska) 1999. i na École Nationale d’Administration (ENA) (Državna škola za javnu upravu, Pariz i Strasbourg, Francuska) 2004. godine.

Kao član francuskog Conseila d’État (Državno vijeće), 2004. započinje karijeru u svojstvu izvjestitelja u četvrtom vijeću odjela za sporove, specijaliziranog, među ostalim, u području javne službe.

Od 2008. do 2010. Conseil d’État upućuje H. Cassagnabèrea na radno mjesto savjetnika za kulturu u uredu francuskog premijera. Odlukom ministra kulture, 2010. imenovan je za glavnog direktora nacionalne upravne javne ustanove „Musée national Picasso – Paris”.

Nakon što je obnašao dužnost suca izvjestitelja u Conseilu d’État, H. Cassagnabère upućen je krajem 2012. na Sud Europske unije kao sudski savjetnik na razdoblje od osam godina.

Godine 2020. vratio se u Conseil d’État (osmo vijeće, specijalizirano za porezne sporove i sporove o državnoj imovini), kako bi ondje obavljao dužnost člana vijeća zaduženog za reviziju rada sudaca izvjestitelja. Od 2021. također je član Odsjeka za unutarnje poslove Conseila d’État, zadužen za davanje pravnih savjeta o nacrtima zakona i podzakonskih propisa u nadležnosti ministarstava unutarnjih poslova, pravosuđa i kulture.

Osim toga, H. Cassagnabère bio je, među ostalim, izvjestitelj pri francuskom odboru nadležnom za pristup administrativnim dokumentima (CADA), izvjestitelj pri Conseilu supérieur de la propriété littéraire et artistique (Vrhovni savjet za književno i umjetničko vlasništvo) pri francuskom ministru kulture, pravni savjetnik udruge „Forum des droits sur internet” i delegirani općinski savjetnik općine Biarritz (Francuska).

Usporedno sa svojom pravosudnom i upravnom karijerom, H. Cassagnabère bio je predavač javnog prava na institutima za političke studije u Bordeauxu i Parizu (Francuska), nastavnik u École de formation du Barreau de Paris (Ustanova za osposobljavanje pri pariškoj odvjetničkoj komori, Francuska) te predavač na Akademiji europskog prava u Trieru (ERA, Njemačka) i na Institutu de formation et de recherche des avocats aux conseils (Francuska). Usto pridonosi stalnom osposobljavanju članova francuskog Conseila d’État u području prava Unije.

Autor je mnogobrojnih publikacija o pravu Unije.

H. Cassagnabère imenovan je sucem na Općem sudu Europske unije 7. listopada 2024.

Rođen 1979. u Zürichu (Švicarska), Raphaël Meyer stječe diplomu iz engleskog prava na Universitéu de Panthéon-Assas (Sveučilište Panthéon-Assas, Francuska) i diplomu iz pravnih znanosti na Universityju of Oxford (Sveučilište u Oxfordu, Ujedinjena Kraljevina) 2001., a 2002. magisterij iz prava Europske unije na Sveučilištu Panthéon-Assas. Studira na Collège d’Europe (Belgija), gdje mu je 2003. dodijeljena diploma magistra europskog prava. Godine 2004. stječe svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti za odvjetničku djelatnost na École de formation du barreau de Paris (Ustanova za osposobljavanje pri pariškoj odvjetničkoj komori, Francuska) kao i diplomu Instituta de droit public des affaires de l’université Paris-Sud 11 (Institut za javno poslovno pravo Sveučilišta Paris-Sud 11, Francuska).

R. Meyer započeo je svoju profesionalnu karijeru kao odvjetnik pri pariškoj odvjetničkoj komori, gdje obavlja odvjetničku djelatnost od 2005. do 2007. Od 2008. do 2012. radi kao administrator u Nadzornom tijelu Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) u Bruxellesu (Belgija).

R. Meyer zapošljava se 2012. na Sudu Europske unije kao administrator u Upravi za istraživanje i dokumentaciju. Godine 2014. pridružuje se Općem sudu Europske unije, gdje radi kao sudski savjetnik u kabinetu predsjednika Marca Jaegera.

Od 2016. do 2024. obnaša dužnost pravnog savjetnika u pravnoj službi Vijeća Europske unije, gdje radi u timovima „Institucijska pitanja, Pravilnik o osoblju, sporovi” (2016.-2020.) i „Pravosuđe i unutarnji poslovi” (2020.-2024.), a 2024. kao viši pravni savjetnik radi u timu „Zapošljavanje, socijalna pitanja, obrazovanje, poljoprivreda i ribarstvo”.

Usporedno s obavljanjem svojih dužnosti u Vijeću Europske unije, R. Meyer predavao je na Universitéu de Lorraine (Sveučilište Lorraine, Francuska).

R. Meyer imenovan je sucem na Općem sudu 7. listopada 2024.

Rođen 1966. u Göteborgu (Švedska), Jörgen Hettne 1991. stječe magisterij iz prava na Lunds universitetu (Sveučilište u Lundu, Švedska) i 2008. doktorat iz prava europske integracije na Stockholms universitetu (Sveučilište u Stockholmu, Švedska).

Svoju profesionalnu karijeru započinje kao pravni savjetnik u švedskom Ministarstvu vanjskih poslova od 1992. do 1995., a zatim se od 1995. do 2001. pridružuje Prvostupanjskom sudu Europskih zajednica, gdje radi kao sudski savjetnik u kabinetu sutkinje Pernille Lindh.

Nakon povratka u domovinu, radi od 2001. do 2005. kao predavač i istraživač u području europskog prava na Stockholms universitetu te od 2005. do 2015. kao glavni pravni istraživač, privremeni direktor i zamjenik direktora na Svenska institutet för europapolitiska studier (SIEPS) (Švedski institut za studije europske politike). Godine 2012. imenovan je izvanrednim profesorom prava Europske unije na Lunds universitetu, te u tom zvanju radi od 2015. do 2019. u Odjelu za gospodarsko pravo Škole ekonomije i menadžmenta tog sveučilišta. Od 2019. do 2025. upravlja tim odjelom, na kojem 2020. postaje profesor gospodarskog prava. Od 2018. do 2025. direktor je Centra za europske studije na Lunds universitetu. Mnogobrojne publikacije u području europskog i gospodarskog prava svjedoče o njegovim istraživačkim aktivnostima.

Na inicijativu švedske vlade sudjeluje u nekoliko ad hoc projekata od 2008. do 2009. te u 2010. i 2014. kako bi se, među ostalim, osigurala usklađenost švedskog zakonodavstva s pravom Unije.

J. Hettne sudac je Općeg suda od 16. lipnja 2025.

Rođena 1970. u Akmenėu (Litva), Danutė Jočienė 1994. stječe diplomu iz prava i 1999. doktorat iz pravnih znanosti na Vilniaus universitetasu (Sveučilište u Vilniusu, Litva).

Svoju profesionalnu karijeru započinje 1997. u Odjelu za europsko pravo pri litavskoj vladi kao stručnjakinja za pravo Unije i Europsku konvenciju o ljudskim pravima, koju dužnost obnaša do 2001. Od 2002. do 2004. agentica je litavske vlade pri Europskom sudu za ljudska prava i Odboru Ujedinjenih naroda za ljudska prava. Osim toga, u razdoblju od 2003. do 2004. predstavlja Republiku Litvu kao stručnjakinja u Upravnom odboru za ljudska prava i Odboru stručnjaka za poboljšanje postupaka za zaštitu ljudskih prava u Vijeću Europe u Strasbourgu.

D. Jočienė imenovana je 2004. sutkinjom Europskog suda za ljudska prava, gdje obavlja svoje dužnosti devet godina, do 2013., pri čemu od 2011. do 2013. obnaša dužnost potpredsjednice II. odsjeka. Nakon povratka u domovinu, 2014., stupa u službu na Lietuvos Respublikos Konstitucinis Teismasu (Ustavni sud Republike Litve): ondje obavlja dužnost do 2023., najprije kao sutkinja, a zatim, od 2021., kao predsjednica. Od 2023. do 2025. sutkinja je na Lietuvos Aukščiausiasis Teismasu (Vrhovni sud Litve). U istom razdoblju D. Jočienė također je članica Stalnog arbitražnog suda. Od 2015. do 2025. ad hoc je sutkinja na Europskom sudu za ljudska prava.

D. Jočienė važan dio svojih aktivnosti posvećuje obrazovanju i istraživanju te je autorica mnogobrojnih pravnih publikacija, osobito u području ljudskih prava. Od 1999. do 2004. radi kao izvanredna profesorica, profesorica i prodekanica na Pravnom fakultetu Vilniaus universitetasa. Od 2014. predavačica je na Pravnoj školi Mykolo Romerio universitetasa (Sveučilište Mykolas Romeris, Litva).

Od 2021. do 2025. glavna je urednica i članica programskog odbora periodične publikacije Lietuvos Respublikos Konstitucinio Teismo periodinis leidinys „Konstitucinė jurisprudencija” (Sudska praksa Ustavnog suda Republike Litve).

D. Jočienė sutkinja je Općeg suda od 16. lipnja 2025.

Rođen 1966. u Genovi (Italija), Francesco Bestagno 1989. stječe diplomu iz prava na Università cattolica del Sacro Cuore (Katoličko sveučilište Svetog Srca, Milano, Italija), a 1995. doktorat iz međunarodnog gospodarskog prava na Università commerciale Bocconi (Sveučilište Bocconi, Milano, u suradnji sa sveučilištima u Torinu i Bergamu, Italija). Godine 1997. pohađa poslijedoktorski sudij na Universitéu de Genève (Sveučilište u Ženevi, Švicarska).

Sveučilišnu karijeru započinje 1997. kao istraživač u području međunarodnog prava pri Katoličkom sveučilištu Svetog Srca, gdje od 2000. do 2002. radi kao docent međunarodnog prava i prava Europske unije. Godine 2002. postaje izvanredni profesor u tim područjima. Nakon što je 2006. imenovan redovitim profesorom prava Europske unije na Pravnom fakultetu tog sveučilišta, na toj dužnosti ostaje do 2020., pri čemu u razdoblju od 2016. do 2020. ondje obnaša i dužnosti ravnatelja Instituta za međunarodne studije od 2016. do 2020. Trenutačno je član profesorskog vijeća doktorskog studija prava na tom sveučilištu.

Istodobno sa sveučilišnim aktivnostima, te nakon što se 1992. upisao kao odvjetnik u odvjetničku komoru Brescie (Italija), radi kao neovisni pravni savjetnik u pitanjima iz područja prava Europske unije, temeljnih prava, carinskog prava i međunarodnog privatnog prava sve do 2020. Kao pravni stručnjak sudjelovao je u ime Vatikana (Svete Stolice) na diplomatskim konferencijama u okviru Vijeća Europe 2017. i 2019.

Od 2020. do 2025. obnaša dužnosti glavnog pravnog savjetnika i voditelja pravne službe Stalnog predstavništva Italije pri Europskoj uniji u Bruxellesu (Belgija), gdje je od 2021. do 2022. također voditelj odsjeka za postupke zbog povrede obveze.

Autor je mnogobrojnih publikacija iz područja prava Europske unije, temeljnih prava i međunarodnog trgovačkog prava, među kojima su i dva sveučilišna udžbenika o institucijama i izvorima prava Europske unije te o europskom unutarnjem tržištu.

Sudac je Općeg suda od 15. rujna 2025.

Rođena 1971. u Lecceu (Italija), Raffaella Pezzuto 1995. stječe diplomu iz prava na Libera Università Internazionale degli Studi Sociali Guido Carli „LUISS” (Slobodno međunarodno sveučilište za društvene znanosti „Guido Carli”, Italija). Prvi doktorat, iz građanskog prava, stječe 2001. na Università degli Studi di Roma „La Sapienza” (Sveučilište u Rimu „La Sapienza”, Italija), a drugi, iz opće teorije prava, 2011. na Università del Salento (Sveučilište u Salentu, Italija).

Imenovana je sutkinjom 1998., kada počinje profesionalnu karijeru kao sudska vježbenica. Godine 2000. postaje sutkinja na Tribunaleu di Lecce (Sud u Lecceu, Italija), najprije u prvom kaznenom odjelu, a zatim od 2003. u građanskom i trgovačkom odjelu. Od 2008. do 2014. upućena je kao nacionalna stručnjakinja u Zajedničku službu za pravnu pomoć Glavne uprave za istraživanje i inovacije Europske komisije. Nakon povratka u Italiju zapošljava se u talijanskom Ministarstvu pravosuđa, gdje radi od 2014. do 2020. Ondje najprije obavlja dužnosti u Glavnoj upravi za kazneno pravosuđe, zatim, od 2016. do 2017., u uredu ministra pravosuđa, nakon čega je imenovana voditeljicom Ureda za koordinaciju međunarodnih poslova, koju funkciju obnaša od 2017.

Od 2020. do 2025. sutkinja je na Corteu d’appello di Firenze (Žalbeni sud u Firenci, Italija). Od 2020. do 2024. također je pravna savjetnica u uredu glavnog državnog odvjetnika, zadužena za obranu Italije pred Europskim sudom za ljudska prava. Godine 2025. zapošljava se u Stalnom predstavništvu Italije pri Europskoj uniji, gdje kao sutkinja, tijekom nekoliko mjeseci, obnaša dužnosti savjetnice u području pravosuđa i unutarnjih poslova.

Sutkinja je Općeg suda od 15. rujna 2025.

Rođena 1973. u Zagrebu (Hrvatska), Tanja Pavelin 1996. stječe diplomu iz prava i 2020. doktorat na Sveučilištu u Zagrebu (Hrvatska).

Svoju profesionalnu karijeru započinje 1997. kao sudačka vježbenica na Općinskom sudu u Zagrebu (Hrvatska) te na Županijskom sudu u Zagrebu (Hrvatska). Nakon polaganja pravosudnog ispita 1998., 1999. postaje sudska savjetnica na Općinskom sudu u Zagrebu. Godine 2002. imenovana je sutkinjom na Općinskom sudu u Zlataru (Hrvatska), nakon čega od 2008. radi kao sutkinja na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu (Hrvatska).

Od 2010. do 2011. obnaša dužnosti više sudske savjetnice na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, istodobno obavljajući poslove tajnice pri Državnom sudbenom vijeću (Hrvatska). Od 2011. do 2021. radi na Županijskom sudu u Zagrebu, u odjelima zaduženima za kaznene predmete i predmete u vezi s korupcijom i organiziranim kriminalom te ratnim zločinima. U tom razdoblju na istom sudu obnaša i dužnosti predsjednice odjela zaduženog za praćenje sudske prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava te dužnosti predsjednice vijeća zaduženog za pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije.

Od 2021. do 2025. sutkinja je na Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske. Istodobno predsjedava sudskim vijećem tog suda, na kojem je i članica stručnog odbora zaduženog za izvršenje presuda i odluka Europskog suda za ljudska prava te kontakt‑osoba u sklopu Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima. U istom razdoblju članica je sudskog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Istodobno obnaša dužnosti predsjednice stegovnog vijeća pri Stegovnom sudu Hrvatske komore inženjera elektrotehnike (od 2015. do 2024.) te pri Stegovnom sudu Hrvatske komore inženjera građevinarstva (od 2016. do 2024.). U istom razdoblju, od 2019. do 2024., potpredsjednica je Časnog suda Hrvatske liječničke komore.

Od 2023. također radi kao predavačica na Veleučilištu Effectus (Hrvatska) te na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predaje i na Državnoj školi za pravosudne dužnosnike, Pravosudnoj akademiji Hrvatske te u sklopu Europske mreže za pravosudno osposobljavanje (EJTN).

Autorica je mnogobrojnih publikacija i knjiga, osobito u područjima kaznenog prava, kaznenog postupka, pravosudne suradnje u kaznenim stvarima unutar Europske unije te ljudskih prava.

Sutkinja je Općeg suda od 15. rujna 2025.

Rođen 1963. u Astiju (Italija), Vittorio Di Bucci studira pravo na Università degli Studi di Torino (Sveučilište u Torinu, Italija), gdje stječe diplomu iz prava 1986. Svoj studij nastavlja na Université de Nancy II (Sveučilište u Nancyju II, Francuska) i 1988. stječe magisterij iz prava Zajednice.

Godine 1987. stupa u službu Suda kao pravnik lingvist u Odjelu za prevođenje na talijanski jezik. Sudac Federico Mancini zapošljava ga 1988. kao sudskog savjetnika u svojem kabinetu, koju dužnost obavlja do 1991. Ponovno će biti sudski savjetnik suca Mancinija od 1994. do 2000.

Od 1991. do 1994. član je tima „Prijevoz, okoliš, potrošači” Pravne službe Europske komisije, kojoj instituciji će se 2000. ponovno pridružiti kao član tima „Državne potpore i antidumping” njezine Pravne službe. Od 2007. do 2010. član je, a potom pravni savjetnik tima „Tržišno natjecanje”. Godine 2010. imenovan je glavnim pravnim savjetnikom tima „Državne potpore i antidumping”, a istu dužnost obavlja u timu „Gospodarsko pravo” od 2014. do 2023.

Dana 5. lipnja 2023. Vittorio Di Bucci izabran je za tajnika Općeg suda.

Autor je publikacija o pravu Unije, osobito o postupcima pred sudovima Unije, državnim potporama i bankarskom pravu Unije.